Vaterpolisti Zemuna napravili su jedan od najvećih rezultata u istoriji kluba plasiravši se u četvrfinale Super lige Srbije u vaterpolu.  Ako krenemo hronološki videćemo da put do ovakvog uspeha uopšte nije bio lak.

Izabranici Andrije Vasiljevića su nakon teške i turbulentne sezone zauzeli peto mesto u regionalnom takmičenju VRL Prva liga. Pomenuti plasman važio se i za poredak u domaćem šampionatu. Pozicija na tabeli odredila je da Zemun i Vojvodina odlučuju u direktom duelu ko će u četvrfinale. Serija se igrala na dve utakmice, što je nagoveštavalo velika uzbuđenja i dramu. Prva utakmica odigrana je u Beogradu na bazenu „11. april“. I jedan i drugi sastav su bili oslabljeni. Domaći tim nije mogao da računa na prvog centra ekipe Pavla Radića, dok za Vojvodinu zbog zdravstvenih problema nije mogao da pomogne najbolji strelac VRL Prve lige, Miroslav Ranđić.

Iako na papiru veliki hendikep, Novosađani nisu bili paralisani izostankom najboljeg igrača i golgetera. Od starta su dali do znanja Zemunu da su u Beograd došli po pobedu. U bazenu se vodila velika bitka, igralo se gol za gol sve do poslednjeg kvartala.

Moramo biti pošteni i naglasiti da je Vojvodina više želela u poslednjoj četvrtini. Četiri gola u mreži domaćih, samo dva primljena gola sa druge strane, bilo je dovoljno za konačnih 10:12 (4:4, 2:2, 2:2, 2:4).

Nakon prvog duela matematika je bila jasna. Zemun je morao da slavi sa minimum dva gola razlike kako bi izborio peterce. Pobeda sa jednim golom razlike, remi ili poraz bi označili da Vojvodina ide među osam najboljih.

Sve je bilo spremno za veliki spektakl. Ovog puta treneri su mogli da računaju na kompletne rostere, što se videlo od samog starta u bazenu. Prštalo je na sve strane, o čemu je najbolje svedočila rezultatska klackalica. Ni u jednom momentu nijedan tim nije imao prednost veću od dva gola razlike.

Vojvodina je imala plus jedan na poluvremenu, a onda je usledila ofanzivna rapsodija Zemuna. Redom su pogađali Trajković i Milićević što je bilo dovoljno brzi preokret. Međutim, Zemun nikako nije uspevao da stigne do željena dva ili tri gola prednosti.

Novosađani su opet preokrenuli nakon samo dva minuta, ali je mladi i talentovani Vanja Đurić sa tri projektila vratio rezultatski plus na konto svog tima. Do kraja utakmice i serije je ostalo samo osam minuta, u kojima je Zemun bio na korak od velikog uspeha.

Ponovo se igralo gol za gol, dok Vojvodina na četiri minuta do kraja utakmice nije stigla do velikih 12:11. Takvo stanje stvari je značilo da Zemun mora da krene na sve ili ništa ako želi dalji plasman. U odbrani se zaigrao presing, dok se u napadu pucalo iz svih oružja.

Epilog? Tri gola u mreži rivala, bez primljenog i šansu u poslednjem napadu da stigne do nestvarnih plus tri. Upravo taj poslednji minut režirao je pravu malu dramu, koja je imala svoj završni čin u penal završnici.

Trajković nije bio precizan u napadu Zemuna, dok je na drugoj strani Voša imala dve prilike preko Ranđića da reši sva pitanja. U prvom pokušaju Bulajić je odbranio, dok se u drugom prečka isprečila na putu najboljem strelcu Vojvodine. Konačnih 12:14 (2:3, 4:2, 3:5, 3:4).

Usledila je penal završnica koju bi samo Hičkok mogao da režira. Za Zemun je na startu bio precizan Trajković, dok je u prvom pokušaju za domaćina golman Bulajić nadigrao Ranđića. Potom je Milićević potvrdio „brejk“, da bi Blažević doneo prvi pogodak Vojvodini sa linije pet metara.

A onda? Onda je usledio hladan tuš za Zemunce. Neprecizni su redom bili Vukotić i Jović, dok su kod Voše pogađali Lekić i Tubić. Takav bilans značio je da svaki promašaj Zemuna može biti koban. Japundžić je bio precizan i tako prebacio odgovornost na Brešćanskog koji je bio poslednji izvođač domaćina.

Zemun je u odsudnom momentu zamenio golmane, što je dalo rezultat. Aleksa Damjanović je „skinuo“ peterac rivalu i produžio nadu izrabranicima Andrije Vasiljevića.  Krug se vratio na početak, pogađalo se u serijama, da bi Lekić potom pogodio prečku koja je označila kraj i veliku radost gostiju za konačnih 17:20. Ovom pobedom  VK Zemun nije samo ostvario primarni cilj, a to je opstanak u elitnom rangu takmičenja, već je otišao korak dalje, budući da se plasirao među osam najboljih timova u zemlji aktuelnih olimpijskih i evropskih šampiona.

Rival će u četvrtfinalu biti ekipa Radničkog iz Kragujevca, koja u svom sastavu ima čak osmoricu igrača koji su osvojili zlatnu medalju na minulom Evropskom prvenstvu koje se igralo u Beogradu.

Veliki plezir, ali i izazov za naše momke, koji će imati priliku da se pokažu na velikoj sceni u najboljem mogućem svetlu. Utakmice sa Radničkim su zakazane za 8. i 11. april. Prva utakmica će biti odigrana u Beogradu, zato vas tom prilikom pozivamo da budete naš igrač više na tribinama i uživate u još jednom spektaklu.